Hyundai i10 (2013.–2019.): iskustva, kvarovi i na šta paziti

Ukratko o drugoj generaciji i10

Druga generacija Hyundaija i10 (interna oznaka IA) predstavljena je krajem 2013. godine, a za Evropu se proizvodila u Hyundaijevoj fabrici u Izmitu u Turskoj. Proizvodnja za evropsko tržište trajala je do kraja 2019., kada ju je zamijenila treća generacija.

Početkom 2017. stigao je blagi facelift: novi prednji branik s okruglim svjetlima za maglu, nešto drukčiji enterijer i noviji multimedijski sistem na boljim verzijama. Motori su ostali isti, pa je razlika za kupca uglavnom u opremi i starosti auta.

i10 je gradski auto (segment A), ali je za tu klasu neobično velik. Ima isključivo pet vrata, a pozadi mogu sjesti dvije odrasle osobe bez velikih muka. Prtljažnik od 252 l nije velik, ali je bolji od većine direktne konkurencije. Poređenja radi, Toyota Aygo prve generacije ima tek oko 139 l.

Tehnički mu je blizanac Kia Picanto, koji koristi iste motore i mjenjače. Picanto je nešto kraći i ima manji prtljažnik, ali je dostupan i s troja vrata.

Motori i mjenjači: koji uzeti, a koje izbjegavati

Ponuda je kratka i jednostavna: dva benzinska motora i jedna plinska verzija. Nema turba, direktnog ubrizgavanja ni filtera čestica, što je za polovan auto velika prednost. Svi motori pripadaju porodici Kappa i imaju lanac razvoda, pa nema redovne zamjene remena razvoda.

1.0 MPI (67 KS)

Trocilindraš od 998 ccm je osnovni motor i najčešći u oglasima. U gradu je sasvim dovoljan, štedljiv i jeftin za održavanje. Na autoputu sa četiri osobe i prtljagom radi na granici svojih mogućnosti, preticanje zahtijeva planiranje, a buka u kabini raste.

1.2 MPI (87 KS)

Četverocilindraš od 1.248 ccm za većinu kupaca je bolji izbor. Mirniji je u radu, ima osjetno više snage u srednjem području okretaja i lakše vozi otvorenim putem. Potrošnja je u praksi tek malo veća nego kod 1.0, a razlika u cijeni polovnog auta obično nije velika.

1.0 LPG (fabrički plin)

Od marta 2014. do augusta 2018. nudila se verzija 1.0 s fabričkom plinskom instalacijom (Hyundai je naziva LPGi). Snaga je praktično ista kao kod benzinske verzije. To je najjeftiniji način vožnje ovim autom ako prelazite puno kilometara, ali takvih primjeraka u oglasima ima malo, uglavnom kao uvoz iz Italije.

Mjenjači

• Ručni 5 brzina: standardni i preporučeni izbor. Jednostavan je i izdržljiv, a jedina česta zamjerka je teže ubacivanje brzina, koje se obično rješava podešavanjem sajli.
• Automatik 4 brzine: klasični mjenjač s pretvaračem momenta, dostupan uz 1.0 i 1.2. To nije robotizirani mjenjač (AMT) kakav ima treća generacija i10, nego jednostavniji i u pravilu izdržljiviji sklop. Mana je što s četiri brzine i malim motorom auto sporo ubrzava i troši osjetno više goriva.

Ako baš trebate automatik, uzmite ga uz 1.2 i računajte da je to auto za grad i okolinu, a ne za česta putovanja autoputem.

Najčešći kvarovi Hyundaija i10 (IA)

i10 ove generacije nema velikih sistemskih kvarova, a britanski Auto Express navodi da za drugu generaciju nije bilo opoziva. Problemi su uglavnom sitni i povezani s gradskom vožnjom i starošću auta.

Mjenjač i kvačilo

Najčešća pritužba vlasnika je „tvrd” ili krčav ručni mjenjač, posebno pri ubacivanju druge brzine i rikverca. Prema iskustvima koja navodi Auto Express, problem najčešće nestaje nakon podešavanja sajle mjenjača. Ako i nakon toga krči, vjerovatno je kvačilo istrošeno ili ne razdvaja do kraja.

Na probnoj vožnji provjerite tačku hvatanja kvačila. Kada kvačilo hvata tek na samom vrhu hoda pedale, ili auto ne ubrzava uz porast okretaja, računajte na zamjenu kompleta kvačila.

Akumulator i elektrika

U ADAC-ovoj statistici kvarova za ovu generaciju dominira akumulator, posebno kod auta iz 2014. i 2015. Gradski auto koji vozi samo nekoliko kilometara dnevno rijetko stigne napuniti akumulator. Ako je akumulator stariji od pet godina, zamjenu uračunajte u cijenu.

Ovjes i karoserija

U njemačkom TÜV izvještaju i10 bilježi zamjerke na oprugama, amortizerima i poluosovinama, ponekad i na mlađim autima. To nisu skupi popravci, ali se zbrajaju. Rđa nije tipičan problem ovog modela, pa rđa na pragovima ili rubovima vrata češće upućuje na loš popravak nakon sudara.

Na šta paziti pri pregledu i10

Prođite opći postupak iz vodiča pregled polovnog automobila, a zatim dodajte ove provjere:

1. Hladni start. Motor mora upaliti odmah i mirno raditi. Metalno zveckanje u prvim sekundama kod motora s lancem može upućivati na istrošen lanac ili zatezač, pa ga dajte provjeriti mehaničaru.
2. Mjenjač. Na hladnom autu ubacite sve brzine i rikverc nekoliko puta. Krčanje koje ne prestaje kad se auto zagrije upućuje na kvačilo ili sinhronizatore.
3. Automatik. Na probnoj vožnji ubrzajte iz mjesta i u prolazu. Prebacivanje mora biti glatko, a okretaji ne smiju rasti bez ubrzanja auta.
4. Kilometraža. Gradski auti često imaju malo kilometara, ali i puno kratkih vožnji. Uporedite kilometražu sa servisnom knjižicom i istrošenošću volana. Više u vodiču o vraćenoj kilometraži.
5. Karoserija. Parkirna oštećenja su česta. Mjeračem debljine laka provjerite branike, blatobrane i vrata.
6. Historija vozila. Mnogi primjerci su uvezeni iz Njemačke ili Italije, pa je korisna provjera historije vozila putem VIN-a.

Troškovi održavanja

i10 je jedan od najjeftinijih auta za održavanje. Mali servis (ulje i filteri) kod neovlaštenog servisa orijentaciono košta 90–160 €. Zbog lanca razvoda nema redovne zamjene remena razvoda, što kod ostalih auta znači uštedu od nekoliko stotina eura.

Komplet kvačila s ugradnjom košta otprilike 300–600 €, a prednji diskovi i pločice 150–300 €. Gume u dimenzijama 14 i 15 inča su jeftine, a osiguranje je zbog male snage među najpovoljnijima. Okvirne troškove prve godine izračunajte u vodiču o troškovima kupovine.

Kod LPG verzije računajte s povremenim servisom plinske instalacije, orijentaciono 60–150 €, zavisno od toga mijenjaju li se samo filteri ili i drugi dijelovi.

Opremljenost i verzije

Nazivi opreme razlikuju se od zemlje do zemlje (npr. Classic, Comfort, Style ili Premium), pa uvijek gledajte stvarnu opremu u autu, a ne naziv. Najosnovnije verzije znaju biti bez klima uređaja, što ljeti nije zanemarivo.

Za većinu kupaca najbolji je srednji nivo opreme s klimom, električnim podizačima stakala i Bluetoothom. Bolje opremljeni primjerci imaju grijana sjedišta i volan, tempomat i automatsku klimu. Facelift iz 2017. na boljim verzijama donosi ekran s Apple CarPlayjem i Android Autom.

Svi primjerci imaju ESP i šest zračnih jastuka u serijskoj opremi. U Euro NCAP testu 2014. dobio je četiri zvjezdice, uz zamjerke zbog izostanka sistema za automatsko kočenje.

Alternative i10

• Kia Picanto: ista tehnika, nešto manji, postoji i s troja vrata.
• Toyota Aygo: jeftiniji i stariji, ali s malim prtljažnikom i samo četiri sjedišta.
• Fiat 500: više stila, manje prostora i skuplji za istu godinu proizvodnje.
• Hyundai i20: ako vam treba više prostora i bolja vožnja autoputem.

Zaključak

Hyundai i10 druge generacije jedan je od najsigurnijih izbora za gradski polovni auto. Uzmite 1.2 s ručnim mjenjačem ako ponekad idete izvan grada, a 1.0 ako vozite gotovo isključivo po gradu i želite najniže troškove.

Automatik ima smisla samo za mirnu gradsku vožnju. Prije kupovine provjerite mjenjač, kvačilo i akumulator, a cijenu dogovorite prema stvarnom stanju uz savjete iz vodiča o pregovaranju o cijeni.